U nacionalnim i lokalnim novinama mogli ste neki dan pročitati senzacionalnu vijest; "Nekoliko lipicanskih kobila je ždrijebno!".
Hvale vrijedna vijest - biti će podmlatka. No javnost je ovdje (nehotice - zbog neznanja novinara) obmanuta; novi potomci neće biti nasljednici ponosne linije lipicanaca ergele Lipik. Iz jednostavnog razloga - ne zna im se ćaća! Naime, kobile su oplođene bez nadzora, te se ne može sa sigurnošću tvrditi koji pastuh ih je oplodio, pa su samim time i njihovi potomci - bez rodoslovlja.
Naravno, time nisu ništa manje vrijedni kao konji, ali nisu ni ono što se aludira u objavljenim vijestima. Njihova sudbina, nažalost, neće biti tako slavna kao u konja oždrijebljenih u kontroliranom uzgoju.

U otprilike 2 i pol sata rada jučer poslijepodne skupina od petnaestak volontera iz Pakraca i Lipika iskopala oko dvijesto rupa za stupce ograde ispusta za konje, koji je i prije rata postojao uz zgrade štala. 
Jučer je učvršćeno oko 80 stupaca, a akcija se nastavlja i dalje. Tempo akcije ovisiti će prije svega o vremenskim uvjetima u slijedećih nekoliko dana.
Nakon učvrščivanja svih stupaca na njih će se postaviti i poprečne letve, a posla (ako ste raspoloženi) još ima.

Slike sa jučerašnje radne akcije možete pogledati u našoj Foto-galeriji.

U proteklih 5 dana kako su smješteni u štalama buduće državne ergele Lipik, lipicanci se privikavaju na nove uvjete - svakodnevnu ishranu! Za sada se promjena prehrane vrši postepeno, jer organizam konja zbog dugotrajnog gladovanja ne može odmah prihvatiti redovnu i kompletnu prehranu kakvu trebaju imati. Kod nekoliko kobila do sada su zabilježene manje probavne smetnje zbog promjene prehrane, no radi se o prolaznim promjenama koje nisu alarmantne...

Sa đakovačke Državne ergele lipicanskih konja u ponedjeljak je poslijepodne stigla pomoć u stočnoj hrani za prehranu 66 konja koji su u noći s petka na subotu, nakon 16 godina, iz Srbije vraćeni u Hrvatsku, u ergelu Lipik.

Pomoć obuhvaća više od 2 vagona stočne hrane - zobi, sijena i slame, koja bi trebala poslužiti za prehranu vraćenih konja u idućih dvadesetak dana. Stočna hrana iz vlastite je ratarske proizvodnje đakovačke Ergele. 

Povratkom 45 lipicanaca u Lipik nisu završile i brige oko njih - konji su u lošem fizičkom stanju i potrebna im je stručna i kvalitetna rehabilitacija uz stalan veterinarski nadzor.
Osim toga, konjima je potrebno osigurati stalnu i kvalitetnu ishranu, a još važnije im je osigurati konstantnu ljudsku brigu, timarenje i prije svega ljubav.

Nema nikakve sumnje da im timarenje i ljubav, pa i hranu, mogu osigurati građani Lipika, prvenstveno članovi Konjičke udruge i ostali ljubitelji konja, no neophodan je točan, stručno izrađen i precizan plan skrbi o konjima i budućeg razvoja Državne ergele Lipik.

Za novosadski "Dnevnik" u subotu je  T. Bukinac izjavio da je "od nadoknade ... privremeno odustao jer su Hrvati obećali da će pomoći Srbiji oko prijema u međunarodnu asocijaciju odgajivača lipicanera VLIF..." (LIF - Lipizzan International Federation, op.a). 
Bukinac je dodao da " ...bez te licence naši konji ne mogu biti priznati u svetu. Kada se to ostvari, videćemo, možda posle dobijem nešto od države, ali najvažnije je da je ova gužva najzad prošla."

Da je Bukincu uistinu važno da je "gužva" prošla vidi se i iz ponovljenih zahtjeva za pokretanje kaznenog postupka protiv njega koje je nadležnima podnosila beogradska udruga za zaštitu životinja, a činjenica da nije dobio prvobitno traženih 300.000 € (ukoliko je to točno) neće ga ostaviti na prosjačkom štapu, jer se vrijednost njegove ergela procijenjuje na oko 1.000.000 €.

Iako je u proteklih desetljeće i pol nekoliko puta obnavljano pitanje povratka otetih lipicanaca u Hrvatsku i Lipik, tek se prije nekoliko mjeseci pokrenula prava međunarodna kampanja za njihov povratak, što ja na kraju i urodilo plodom u relativno kratkom vremenu.

Zaslugu za uspješno provedenu kampanju ponajprije zaslužuju sve one nevladine organizacije i pojedinci izvan lipičkog kraja, koji su predano radili za cilj bez nekog posebnog interesa ili naknade, osim za dobrobit samih konja...

U kakvom paklu su se nalazili lipički lipicanci, većina javnosti nije ni znala. I danas neki koji su vidjeli slike s dolaska konja u Lipik govore kako "konji i nisu tako mršavi", što je djelomično točno, no stanje od prije mjesec dana bilo je sasvim drugačije.

O pravom stanju stvari na "ergeli" Bukinac govori i jučer objavljen članak na stranicama beogradske udruge "Sloboda za životinje", s činjenicama i fotografijama koje nisu mogle biti ranije objavljene zbog prijetnje da konji neće biti vraćeni ako se taj materijal objavi...

Lipicanci su stigli, lipičani su ih dočekali. Tko ih je vidio sinoć imao je sreće jer će konji slijedećih 40 dana provesti u karanteni.
Na vijestima smo saznali i da će Ergela biti državna, kao što je i Ergela Đakovo, te da će g. Komasović, koji se također vratio u Hrvatsku, dobiti zaposlenje i dalje se brinuti o lipicancima.

Ostaje nam da vidimo razvoj situacije, no duboko se nadamo da anganžman MPŠVG oko lipicanaca neće biti smanjen, te da se radi na punoj revitalizaciji Ergele Lipik.

 13.10.2007. 02:24 - Usred noćne magle, naši lipicanci su konačno vraćeni u Lipik, nakon gotovo 16 godina provedenih u zarobljeništvu.

Dočekalo ih je dvjestotinjak građana, mahom lipičana, s ovacijama, svijećama i automobilskim trubama. Dovezena je većina konja koji su bili smješteni na zloglasnoj ergeli "Bukinac", dok oni najslabiji ipak nisu prevezeni zbog straha za njihovo zdravstveno stanje i mogućnosti da ipak ne izdrže ovakav, gotovo 12-satni put.

S konjima je, kao što smo i najavljivali, stigao i Komasović - ovog puta u ulozi "pozitivca" koji vraća konje u državu iz koje nikada nisu ni trebali otići.