U "Večernjaku" od 19. srpnja objavljen je "apel" Mihajla Komasevića, čovjeka koji je 1991. godine odveo preživjele lipicance s lipičke ergele u Srbiju, u kojem on traži pomoć u spašavanju naših lipicanaca od gladi i izumiranja. Mihajlo Komasović, prijeratni djelatnik "Poljoprivrede Lipik" koji je sa četnicima i odveo konje prvo u Bosnu a zatim u Srbiju i čije pobude u ovom slučaju nisu potpuno jasne, obavijestio je g. Željka Butorca, direktora "Poljoprivreda Lipik d.d." da su konji u jako lošem stanju te da je njemu osobno zabranjen dolazak i hranjenje konja na ergelu Todora Bukinca na kojoj su konji stacionirani. Također je prošli tjedan, prema pisanju "Večernjaka" uputio pisma Vladi RH i Ministarstvu poljoprivrede u kojima traži pomoć za rješavanje ovog problema. Cijela priča izašla je u javnost na konferenciji koje je za novinare održao HSS Požeško-slavonske županije, na kojoj je predsjednik Josip Frišić optužio vladu i ministarstva da ne poduzimaju dovoljno kako bi se konji vratili u Lipik. Mi lipičani smo mu zahvalni zbog te inicijative, no moramo primijetiti da nam se čini kako se radi samo o još jednom pokušaju ubiranja poena u predstojećoj trci za parlamentarne fotelje, te nismo sigurni da su pobude iskrene i predane.
Naime, svaka vlada do sada je "pregovarala" o povratku lipicanaca u Lipik, no niti jedna nije uspjela, uglavnom zahvaljujući neodlučnim stavovima i ne poklanjanju dovoljno pažnje cijelom problemu. Kako navode stručni izvori, za uzgoj linije čistokrvnog lipicanca potrebno je oko 400 godina, a naš genetski materijal smješten je u Srbiji, te se oko tog pitanja moglo ozbiljno razgovarati u okviru svih pregovora koje smo imali sa Srbijom, a sasvim sigurno je u to trebalo uključiti i OSCE (OESS), za koji je Sanader danas toliko sretan što odlaze iz Hrvatske. Lipički lipicanci su ključni dio povijesti Lipika, ali i njegovog budućeg turističkog "come-back" programa (ukoliko takav uopće i postoji). Prepuštanje njihove sudbine zaboravu i tretiranje cijelog problema kao "kolateralu štetu" je neoprostiv zločin prema Lipiku, ali i prema cijelom hrvatskom kulturnom naslijeđu. Najžalosnije u cijeloj priči je situacija u kojoj naši lipicanci nisu nikome prioritet; ni našem Ministarstvu poljoprivrede, niti Vladi, a ponajmanje našem Gradskom poglavarstvu. A da stvar bude još gora, naše političke stranke, u ovoj rundi to su HSS i HDZ, cijelu situaciju koriste za međusobno optuživanje i „prepucavanje“, no ne vidi se nigdje ni njihova stvarna želja, a ponajmanje njihove konkretne akcije za rješavanje ovog problema. Komentirajte članak na LiPa. Forumu!
 |