U zadnje vrijeme ipak se sve više čuju kritike na račun naše svakodnevnice, no istovremeno izgleda da se ništa ne mijenja, te se sve više ljudi miri sa situacijom uz uzdah "a što mi tu možemo". Problem nastaje kad takve riječi čujete od ljudi koji uistinu nešto i mogu napraviti u ovom našem kraju.

Još je Platon rekao (slobodan prijevod) "Svi oni koji misle da su prepametni da bi se bavili politikom zaslužili su da im politiku kroje gluplji (nesposobniji) od njih"...

Izgleda da se tako nešto upravo i nama događa, no kad kažem "politika", to se ne odnosi samo na stranačku pripadnost i stranačka prepucavanja (zbog kojih me je ovih dana sramota što sjednice Sabora nisu zatvorene za medije), nego se radi o našoj svakodnevnoj "politici" i na najnižim razinama. Dali ćete dopustiti da vam gradski službenik (praktički - vaš zaposlenik, jer se njegova plaća financira iz vašeg poreza), "vedri i oblači" a vi ćete vaše nezadovoljstvo izraziti jedino kod kuće, svom bračnom drugu ili u birtiji, onima koji vas budu htjeli slušati, ili ćete reći jasno i glasno što mislite i na taj način pokušati promijeniti stvari?!

Većina će, ipak, učiniti ono prvo, te nastaviti živjeti sa svojim frustracijama i sa kompleksom manje vrijednosti, no mi računamo na one kojima je dosta gutanja (neću reći čega) i koji vjeruju da je ipak došlo vrijeme da se kaže bobu - bob, a popu - pop!

Ono što kaže jedan - to je glasina, što govori njih par - to je govorkanje, ali što kaže većina - to je već informacija!

 ...Kontakt